samac sred svemira

ja-poslijetebe


06.12.2020.

samo ću ovo ostaviti ovdje

29.11.2020.

odakle meni ti

Danima već sanjam ružno. Teške i iscrpne snove. Umornija se probudim nego što legnem.
Noćas sam sanjala lijepo. Ali sam sanjala onoga koga ne bih smjela. Onoga koga sam zaboravila.
Cijeli dan razmišljam o njemu, pokušavam se sjetiti kad sam ga vidjela zadnji put. Ne spominjem ga nikome, svi misle da me je prošlo. I ja mislim. Zapravo danas baš i nisam sigurna ali vjerovatno sam pod dojmom sna.




''A ja obećavam da ću,
ako odeš prije mene,
svake noći bjesomučno pozivati hitnu pomoć
samo da im kažem:
“Dobro veče,
imate li nekoliko minuta vremena da vam ispričam
kako sam ja voljela tog čovjeka?”''

29.11.2020.

#wishlist

Da što prije svane. Da malo budem sama. Da bude lakše.

06.11.2020.

zatvorim oči i sanjam


da znaš

31.10.2020.

zbrda, zdola

Moram pisati magistarski, a ja razmišljam kako mi je prethodni ramazan bio najljepši ikad. Kako sam se lijepo i sigurno osjećala. Iako sam prolazila kroz jako stresan period, nikad u životu nisam jače osjećala vjeru. Jedna ramazanska želja mi se baš brzo ostvarila, ali ne na način na koji sam ja htjela nego onako kako je trebalo. Doduše, ja nisam ništa precizirala, završilo je kako je moralo.

Kad god pomislim da novembar samo što nije počeo, a moj rad nije ni blizu kraja dobijem mini napad panike. Nakon što sam prije mjesec dana položila zadnji ispit, baš sam se ulijenila. I sebe sam opravdavala time da ja sada zapravo odmaram, zasluženo ali odjednom je kraj oktobra, a ja sam danas napisala naslovnu stranu i neku izjavu. lol

Već danima, ako ne i mjesecima, želim pisati ovdje i imati zabilježene svoje misli koje su trenutno na nekom jako brzom rolerkosteru. Čitala sam nedavno stari blog. Bože. baš je lijepo imati ispisan dio života i podsjetiti se zbog čega sam bila sretna ili tužna, šta me sekiralo i čemu sam se radovala. Onda sam izbrisala taj blog. Pa otvorila drugi i izbrisala ga bez da išta igdje sačuvam. Žalim za tim. Nakon njega sam otvorila ovaj i Bog samo zna koliko puta pokušala pisati ali očigledno nije išlo.
Ovaj post ću objaviti kakav god bio i kakve god gluposti još napisala.
Već mi je pjesma prekinula tok misli i nemam pojma šta sam još htjela spomenuti. Bolje privesti kraju dok nisam sve izbrisala.

edited: Zadnja i predzadnja rečenica su napisane u par minuta razlike, a ne odmah jedna za drugom, nisam baš toliko rastrešena. Ovo je samo podsjetnik meni.

18.10.2020.

Mene čeka put do sreće

bez tebe.

02.09.2020.

25 do 25.

Oslobođena.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031